Velik broj goranskih naselja prvi se put spominje u jednoj sudskoj odluci iz 15. st. (22. 02. 1481.) kad se Frankopanima zabranjuje ubirati od zagrebačkih trgovaca pristojbu na svojim posjedima u Moravicama, Delnicama, Lokvama, Brodu... Ta mjesta označavaju dio starog frankopanskog puta, preko Gorskog kotara do naselja u Primorju. Frankopani, gospodari Krka i Vinodola, u 14. st. proširili su svoju vlast i na Gorski kotar, a nasljednim ugovorom iz 16. st. (1544.) sva frankopanska imanja u Gorskom kotaru su došla u ruke Zrinskih. Novi feudalni gospodari su bolje znali koristiti bogatstva goranskog kraja i bolje su organizirali promet i trgovinu, a gospodarsko značenje kraja osobito su podigla braća Nikola i Petar Zrinski. Svim goranskim posjedima od 1649. do 1670. upravljao je Petar Zrinski. Nakon pogubljenja Zrinskih sveopća raskomadanost teritorija trajala je do uprave austrijskog dvora Marije Terezije, koja radi promicanja trgovine nužno objedinjava ovaj prostor, te između Primorskog i Kupskog kotara, tadašnje Severinske županije, 1778. g. osniva tzv. Processus montanus, tj. Gorski kotar. Taj naziv za ovu regiju ostao je do danas, a trgovina i tranzit te gospodarenje šumama, pilanarstvo i obrada drva, kao temeljne djelatnosti, prolazili su kroz različite stupnjeve razvoja. Izgradnjom Lujzijane 1809. g. te starije, obližnje Karoline 1728. g. snažno je potaknuta trgovina. Cvalo je kirijašenje, tj.
furmarenje (prijevoz robe zapregom iz unutrašnjosti prema moru i obrnuto; - kukuruz i pšenica iz unutrašnjosti te ovdašnje drvo prodavali su se u Primorju i mijenjali za sol, ribu i dr.), koje je potaknulo otvaranje gostionica i prenočišta. Izgradnjom željeznice 1873. g. započeto je novo, moderno razdoblje,
kirijašenje biva potisnuto, a ugošćivanje i prvi oblici organiziranog turizma bilježe svoje početke koji, prolazeći razne uspone i padove, traju sve do danas.
Privlačnost Gorskog kotara prepoznala su gospoda i ljubitelji prirode još u 19 stoljeću pa je stoga već 1874. godine u Fužinama bilo osnovano prvo turističko društvo te je zabilježen prvi organizirani dolazak turista s cjelodnevnim programom. No, razvoj kraja je započeo još više od stoljeća ranije kada su izgrađene stara «Karolinska cesta» (1732. godine) pa zatim «Lujzinska cesta» (1809. godine) te željeznička pruga Rijeka-Karlovac (1873. godine). Smještene na nadmorskoj visini od 698 metara i uokvirene u uzvišenjima Drgomlja, Petehovca i Japlenškog vrha Delnice su najviši grad u Hrvatskoj. Posebno su preporučljive za visinske pripreme sportaša, za rekreativce, za šetnje i boravak u prirodi, a zimi su pravi mamac za ljubitelje snijega i zimskih sportova.
Planinsko mjesto Mrkopalj kolijevka je hrvatskog skijanja, a poznati Skijaški centar Begovo Razdolje udaljen je samo nekoliko kilometara. Mrkopalj se prvi put spominje u 15. stoljeću, o čemu svjedoče arheološki ostaci srednjevjekovne crkvice iz 14./15. stoljeća na uzvisini - Fortice, crkvice kakvu su podizali knezovi Frankopani za svoje kmetove.
